Jelena Vasilj: Ovo je posebno vrijeme za Međugorje…Božju prisutnost osjećam svaki dan. Kad sam čula Gospu, nije me bilo strah…

Jelena Vasilj iz Međugorja te je 1982. godine imala tek nešto više od 10 godina kada je u školi čula glas anđela. Nedugo poslije u dubini duše čula je i Gospin glas, i imala je nutarnje viđenje…

Danas je Jelena doktorica biblijske teologije, supruga i majka petero djece, tri kćeri i dva sina. S djecom i suprugom Massimilianom Valenteom živi u Rimu.

Sjećanja na djetinjstvo

Za Večernji list samozatajna Jelena, za razliku od Marije, Vicke, Mirjane, Ivanke, Ivana i Jakova, sedma i gotovo nepoznata međugorska vidjelica, prisjeća se svoga djetinjstva i tadašnjih iskustava s nutarnjim viđenjima.

Jelenin je posebni dar – dar lokucije, odnosno mogućnost da čuje Gospin glas u svojoj nutrini (unutarnji Gospin glas). Govori nam i o današnjem, posebnom vremenu kada je u pitanju Međugorje.

Rođena je 14. svibnja 1972. u Međugorju kao drugo u obitelji od šestoro djece. Pohađala je osnovnu školu u istome selu, a Srednju medicinsku školu u Mostaru do 19. godine. Odlazi potom u SAD gdje je diplomirala filozofiju i 1995. u Rimu upisala teologiju na Angelicumu te završila povijest crkve na Gregoriani i Sveto pismo na Biblicumu.

Godine 2010. doktorirala sam biblijsku teologiju na Angelicumu. U međuvremenu, 2002. sam se udala – kaže Jelena prenoseći nam svoje iskustvo od prije 37 godina kada je prvi put osjetila da joj se Gospa javlja iz nutrine.

Bilo je to potkraj 1982. godine u prosincu. Bila sam tada u školi na satu biologije i čula glas anđela. Nakon devet dana i Gospin glas, i imala sam nutarnje viđenje. Iskustvo je bilo vezano za hod molitvene skupine mladih iz župe i trajalo je oko osam godina. Hod u vjeri i ljubavi kroz osluškivanje Božje prisutnosti koju je Gospa obećala svima.

To posebno, nutarnje iskustvo, kaže nam Jelena, od posljednjega se puta nije nikada dogodilo na onakav način, ali Božju prisutnost i njegovu providnost, ističe, i danas jako osjeća u svome svakodnevnom životu.

Jelena je imala redoviti, ponekad dnevno i više puta nutarnji susret s Gospom osam godina koliko je, može se reći, trajala i molitvena skupina mladih koja je i nastala kao svojevrsni Gospin zadatak stavljen pred tada malenu Jelenu.

Poslije su nutarnja viđenja bila rjeđa i drukčija i postupno su prestajala. Pitamo Jelenu i što je onda, kao dijete, mislila o tim nutarnjim viđenjima, što bi danas mislila da joj se to dogodilo kao odrasloj osobi.

– Pa, onda je to izgledalo normalno. Razumijem zašto nas Isus zove da budemo kao djeca. To znači da imamo povjerenje koje djetetu dolazi sasvim spontano. Danas, nakon dugo godina studija i životnog iskustva, želim se opet vratiti tom istom povjerenju. I zahvaljujem Gospodinu što je dotaknuo moje srce kad sam bila dijete. Ne znam kako bi to bilo drukčije – otkriva.

– Nije me bilo strah. Mi smo stvoreni za Boga, kako kaže sveti Augustin, i naše srce nalazi odmor samo u Bogu. Zahvalna sam Bogu jer je utisnuo želju u moju nutrinu za njegovim mirom još od djetinjstva. Premda mislim da je to Njegov plan za svu njegovu djecu.

Za Večernji list Jelena otkriva i što je se najviše dojmilo od nutarnjih susreta s Gospom i koja joj je posebno draga molitva.

Gospina ljubav i vjernost Bogu ostavljaju trag u srcu. Ja sam se susrela s Majkom Milosrđa i Gospom Žalosnom. Na Veliki petak Marija je prihvatila biti majka i onima koji su joj sina razapeli. Na dan kad je Isus bio u grobu i sišao nad pakao, Marija je sigurno bila jedina koja je čekala njegovo uskrsnuće. Marija je najveći primjer nama kršćanima i najveći dar njezina sina. A najljepša molitva je Zdravo Marijo…

Kaže kako je i danas u kontaktu s Marijanom Vasilj, koja je također kao djevojčica uz Jelenu imala nutarnje iskustvo, no nema nekog posebno kontakta sa šest međugorskih vidioca.

Češće ću dolaziti

– Ja živim vani, a i oni su uvijek jako zauzeti – objašnjava.

Kako je i sama bila veoma zauzeta, u prvome redu obiteljskim obvezama, u svoje rodno Međugorje nije često dolazila.

– Sada, kada su mi djeca odrasla, češće ćemo dolaziti – kaže Jelena dodajući: – Moja djeca su divna. Veliki Božji dar. Svako od njih je kao jedan svijet i jedno čudo. Puno učim od njih…

Nismo mogli, a ne upitati Jelenu osjeti li se možda u posljednje vrijeme u Rimu neka druga atmosfera kada je u pitanju moguće Papino priznanje Međugorja.

– Sigurno je ovo posebno vrijeme. Mislim kako je ovo i poseban pontifikat. Bog izlijeva svoje milosrđe na cijeli svijet preko pape Franje. A bečki kardinal davno je već rekao da je Bog poslao Mariju izravno iz srca Trojstva u Međugorje. Mislim da nas čeka lijepo vrijeme…