MATIĆ, PEHAR, AKRAPOVIĆ: Mlade snage Rukometne Akademije Čapljina

Kako smo već i pisali Rukometna Akademija Čapljina je rukometni klub, osnovan u listopadu 2015. godine.

Za nepune četiri godine klub je postao respektabilan član Prve lige Federacije Bosne i Hercegovine, a igre mladih nada iz Čapljine nisu prošle nezapaženo i kod izbornika reprezentativnih selekcija.

Prije točno dva mjeseca za portal Hercu razgovarali smo sa Slavkom Previšićem, Marinom Perićem i Matejom Ljubićemdok su naši današnji sugovornici bili Ivan Matić, Marko Pehar i Kristijan Akrapović.

Za početak, dečki su nam se predstavili:

IVAN: Zovem se Ivan Matić, imam 17 godina i igrač sam Rukometne akademije Čapljine. Igram na poziciji lijevog vanjskog, a po potrebi i desnog vanjskog

MARKO: Ja sam Marko Pehar i imam 18 godina. Igram na pozicijama lijevog i srednjeg vanjskog ali po potrebi mogu igrati i na poziciji desnog vanjskog.

KRISTIJAN: Zovem se Kristijan Akrapović, imam 16 godina i igram na poziciji desnog krila u RA Čapljina.

Kako je započela vaša rukometna karijera?

IVAN: Moja rukometna karijera je započela kad sam u prvom razredu osnovne školepoželio baviti sportom ,a od svih najprivlačniji mi je bio rukomet. Počeo sam trenirat u RK Lipanjske zore gdje se ljubav prema rukometu sve vise razvijala. Kasnije sam prešao u HRK Čapljinu te ubrzo u RA Čapljinu.

MARKO: Moj rukometni put počeo je još prije polaska u školu kada sam se upisao u HRK Čapljinu krenuvši za starijom braćom i sestrama. Ubrzo se razvila ljubav prema tom sportu, a kasnije prilikom osnutka prešao sam u RA Čapljinu.

KRISTIJAN: Prije pet godina sam trenirao nogomet ali veća ljubav bila je prema rukometu pa sam odlučio početi trenirati rukomet i želim se time još dugo baviti.

Put vas je doveo do Ruometne Akademije Čapljina. Što možemo kazati o samom klubu i organizaciji?

IVAN: Smatram da se u klubu obavlja jako dobar i odgovoran posao,kao i na treninzima. Uz trenera, veliku pomoć pružaju i stariji i iskusniji igrači koji nama mladim igračima dosta pomažu,

MARKO: Smatram da se radi vrlo dobar posao na treninzima. Velika pomoć nama mlađim igračima su nekoliko starijih i iskusnijih igrača koji nam pomažu u razvoju i takav put je pogodan nama mlađim igračima.

KRISTIJAN: U RA sam od osnutka, svidio mi se pristup treninzima koje imamo svaki dan i veliki entuzijazam starijih rukometaša, kao i bivših rukometaša koji su se okupili oko kluba.

Možemo reći kako je ovo dobra sezona za RA Čapljinu, iako je ostalo još jedno kolo kojega igrate protv momčadi Vakufa?

IVAN: Može se reći da je ova sezona bila dobra, naravno uvijek može biti i bolja, ali mislim da je u nekim trenutcima falilo iskustva da se izvuče ono najbolje. Nadam se da ćemo sezonu završiti domaćom pobjedom protiv Vakufa.

MARKO: Za sezonu se može reći da je bila dobra, ali vjerujem da je bilo utakmica gdje je ipak nedostajalo malo više iskustva da bi na kraju završile pozitivnim rezultatom za nas. Nadam se da će ova poslijednja utakmica protiv Donjeg Vakufa biti jako dobra prvo za klub a onda nadam se i za mene.

KRISTIJAN: Ova sezona je po meni mogla biti malo bolja,neke utakmice smo kao ekipa podbacili,ali kada znamo da je vecina ekipe sastavljena od momaka u rasponu od 15 do 18 godina trebamo biti zadovoljni.

Ivan i Kristijan svojim igrama zaslužili su i pozive na okupljanje kadetske reprezentacije Hrvatske.

IVAN: U mom dosadašnjem radu imao sam čast i privilegiju biti pozvan na dva okupljanja kadetske reprezentacije (Zadar i Đurđevac), te sam na taj način stekao nova poznanstva, spoznao svoj dosadašnji rad, te dobio upute na čemu bi trebao raditi. Dobivenom motivacijom trudim se da budem bolji i da napredujem u nadi da ću opet imat tu priliku da budem pozvan.

KRISTIJAN: To je ogromna čast,i bilo je prekrasno iskustvo i nadam se da ću svojim zalaganjem dočekati još koji poziv, ali mora se još više raditi i napredovati.

Koji su neki rukometni uzori?

IVAN: Moj rukometni uzor je bivši Hrvatski reprezentativac Blaženko Lacković budući da igram istu poziciju kao i on. Divim se njegovom uspjehu i i načinu igre.

MARKO: Moji rukometni uzori su moja braća, a od svjetski poznatih igrača izdvojio bih najboljeg igrača svih vremena Ivana Balića.

KRISTIJAN: Moji rukometni uzori su Dujshebaev, Čupić, Balić… ali najveći je Luc Abalo.

Gdje se vidite jednoga dana?

IVAN: Nadam se da ću svojim radom opravdati dato povjerenje u klubu, te odrastanjem napredovati i u sportskim iskustvima, te jednog dana zaigrati sa najboljima.

MARKO: Volio bih da moj rukometni put bude što duži, uspješni i sretniji al za početak sve to treba dobro uklopiti sa školom.

KRISTIJAN: Sve je moguće, ali velika mi je želja zaigrati za reprezentaciju.

Jedno je sigurno. U Rukometnoj Akademiji Čapljina stasavaju prije svega nove generacije odličnih i poniznih momaka ali i sjajnih rukometaša.

Nadamo se da ćemo mnoge od njih jednoga dana bodriti poput mnogih imena hercegovačkog rukometa kao što su; Šego, Alilović, Buntić, Musa, Igor Karačić, Marino Marić, David Mandić i brojni drugih.

U Čapljini stasava generacija vrhunskih rukometnih talenata