Za Hercu govori Frane Dražen Spain unuk legendarnog Frane Matošića

FOTO: dalmatinskiprtal.hr Frane Dražen Spain na predstavljanju monografije "Najveći kapetan

Prije tri mjeseca, točnije 25. studenog navršilo se sto godina od rođenja najvećeg igrača u povijesti Hajduka, legendarnog Frane Matošića.

Tim povodom u u klupskim prostorijama otvorena je vitrina s uspomenama, legendarnog kapetana “Bilih”, ali je izdana i prigodna dopisnica s Matošićevom fotografijom i kratkom biografijom te poštanski žig.

Prije jedanaest dana, točnije 13. veljače, na 108. rođendan Hajduka, predstavljena je i monografija “Najveći kapetan”, koja donosi 400 strana iskrene, hajdučke ljubavi.

Idejni začetnik cijelog projekta bio je Frane Dražen Spain, unuk legendarnog Frane Matošića. Tim povodom razgovarali smo s njim.

Na Hajdukov 108. rođendan izašla je monografija “Frane Matošić Najveći kapetan”, a knjiga naravno govori o vašem djedu Frani Matošiću. Kako ste došli na ideju za ovom monografijom?

-Prije dvije i pol godine, autor knjige Boris Vrdoljak Mandeta došao je do mene, s tom idejom. Krenuli smo naivno, al živili smo od početka život Frane Matošiča. Nisam svjestan bio koji je to projekt, i koji je moj dida bija fanatik kad je Hajduk u pitanju, dok nisam izvadio sve što je moj dida čuva,slike,članke,zapise, kaže Frane za Hercu.

Frane s monografijom na Poljudu

Kakve su prve reakcije i kako za sada ide prodaja?

-Slušajte u ovo vrime kad je sve skupo, ljudi teško žive, poanta mi je bila da što više ljudi upozna jednog fanatičnog čovika, koji je neizmjerno volija svoj klub, svoj grad. Sada kad mi se ljudi jave s ričima ,vrh, top, ludilo,super, samo ponos igra u meni,od glave do pete. Prodato je u tjedan dana preko 100 knjiga, i mislim da obzirom nema promidžbe nikakve, da je to odlično

Prihode od prodaje odlučili ste dodijeliti nešto u humanitarne svrhe, a nešto u omladinske pogone. Možete li nam kazati nešto više o tome?

-To je moja odluka da knjiga bude top kvalitete i narodne cijene. Sam sam se pobrinuo do zadnje lipe naći sponzore. Moja odluka je da novac ide za centar za djecu i ljude s posebnim potrebama Juraj Bonači, za tiće hajduka i malene u manjin klubovima županije. Koliko bude prihoda, do zadnje lipe, sve ćemo podijeliti. Nešto ćemo pokušati prikupiti i za legendarnog vratara Hajduka Ivana Budinčevića kojemu je pomoć potrebna.

Na projektu je rađeno skoro dvije i pol godine. Tko je sve sudjelovao u tome da monografija ugleda svjetlo dana?

-Sudjelovali su ljudi kojima je Hajduk i povijest Hajduka u srcu. Mali ali veliki ljudi i navijači. Pomogao je kroničar Hajduka Jurica Gizdić, a Boris i ja smo živili život mog dide, kad se pročita knjiga to će se i vidit.

Kako zainteresirani mogu doći do monografije?

-Do monografije se može doći u dva hajdukova Fan shopa, i putem hajdukova web shopa. Cijena knjige je 150 kn. Knjige su vrhunske izrade na preko 400 strana, i preko 1000 opisanih fotografija.

Jako ste ponosni na svog djeda, ne postoji dan da mu na Facebooku ne posvetite barem jednu objavu?

-Ja san odgojen u hajdukovoj životnoj atmosferi. Već s tri godine dida me vodija u Hajduka, i sve smo utakmice skupa gledali, do zadnjeg njegovog trenutka dok je na nogama mogao ići, vodija bi ga do lože. Ova stranica je moj spomen na njega, na njegovu karizmu, na njegova djela i ponašanje na terenu i van terena. Uvik kontra mraku kontra sili! Neka svit svati da je zbog takvih legendi Hajduk opsta i do dan danas, i da hajdučki puk i danas s ponoson kliče: Hajduk živi vječno.

U gradu je nedavno osvanuo i grafit, prema legendarnoj slici Frane Matošića iz 1941. kada je Hajduk osvojio prvenstvo Banovine Hrvatske?

-Da, autorova i moja inicijativa, i taj mural meni ima značenje spomenika navijačkog puka, jer ga je Torcida nacrtala. Način na koji je nacrtan, to ježi svaki milimetar mog tila, ponosan san jako na taj grafit.

Dino Rađa kod murala Frane Matošića
Frane Matošić za Hajduk je odigrao 739 utakmica i postigao 729 golova.

U poljudu je pak otvorena vitrina Frane Matošića. Možete li kazati što se sve u njoj nalalazi?

-U vitrini,nalazi se trećina plaketa. Dres je replika dresa iz 1941. godine, ali je grb originalan. Tu su i didine kopačke, skrpljene, kao poanta tadašnjih uvjeta igranja nogometa. Tu je srebrena medalja s Olimpijskih igara u Londonu 1948.g, zlatna kapetanska traka, statua za životno djelo Županije splitsko dalmatinske, statua za životno djelo Hrvatskog olimpijskog odbora, brončana medalja s Afričkog kupa u Adis Abebi koju je osvojia ka trener Tunisa. Zatim, tu su plaketa Bologne, Varos Loboga, pa plaketa Stari plac, Poljud, pa prigodne plaketa jubileja Hajduka, plaketa Hajduk NOVJ, zlatna plaketa Hrvatskog nogmotnog saveza, saveza bivše države, zastava s legendarne turneje po Južnoj Americi, tanjir Splitskog saveza Športa, kažem Vam trećina njegovih plaketa.

 

U navijačima Hajduka žive lijepa sjećanja na stare dane. No, što je sa sadašnjosti i budućnosti, kako vidite današnjeg Hajduka?

-Ka čovik koji je skoro cili svoj život živija u kući Hajduk, i sad nakon 14 godina krenija na utakmice sa svojin sinon, smatram da Hajduka može vratit na stare slave samo jezgra igrača iz vlastitog pogona,s par samo kvalitetnih pojačanja izvanka. Hajduka moraju vodit ljudi, koji vole Hajduk, jer smatran da je dugi niz godina klub  devastiran, i nadam se da će ovo narodno vođenje Hajduka steći dovoljno iskustva da bi Hajduk bija šta je bija, ponos svojih navijača, pa i dan danas kontra mraku kontra sili. Svi smo mi prolazni, samo Hajduk živi vječno, zaključio je u razgovoru za Hercu Frane Dražen Spain.